Etnološki centar baranjske baštine se uključuje u manifestaciju 19. Noći muzeja 26. siječnja 2024. godine, čija je tema Muzeji i nova publika, s radionicom na kojoj će biti prikazana tradicijska upotreba rogoza. Baranjski čuvar običaja i tradicije Milan Dvornić svim zainteresiranim će prikazati kako su se nekad izrađivale stolice i uporabni predmeti od rogoza. Očuvanjem i prenošenjem tradicijskih umijeća i vještina potiče se opstojnost i održivi razvoj lokalne zajednice čiji su potomci nova publika i novi nositelji nematerijalne kulturne baštine. Radionica tematizira tradicijsku upotrebu prirodnih materijala iz okruženja u izradi svakodnevno potrebnih predmeta, osvjetljava malo poznatu vještinu te ukazuje na mogućnost reinterpretacije tradicijske baštine. Izrada upotrebnih predmeta pletenjem prirodnih materijala, raznih trava, šiba i slame, bila je poznata u prapovijesti, a u brojnim se područjima širom svijeta isti takvi predmeti izrađuju i danas. U Baranji, omeđenoj rijekama, ritovima, premreženoj kanalima i Karašicom, trske i rogoza je nekad bilo u izobilju. Trska se koristila za pokrivanje krovova kuća i gospodarskih zgrada, a rogoz za izradu upotrebnih predmeta - prostirki, torbi, košarica, užadi za povezivanje snopova žita, igrački te pletenje ležaja, nosiljki, sjedala i naslona stolica. Višegodišnja barska biljke rogoz, (lat. Typha angustifolia), u narodu znana i kao ševar, raste u močvarnim predjelima Evrope, Afrike, Sjeverne Amerike i Azije, a od davnina se koristi za izradu raznih predmeta. U Baranji su se listovi rogoza rezali u kolovozu, vezali u snopove, nosili kućama gdje su ih sušili na suncu. Boja listova rogoza tijekom sušenja blijedi te je prema duljini sušenja i izloženosti materijala svjetlosti moguće dobiti različite nijanse, od zelene do svijetlo smeđe. Predmete od rogoza su u zimskim mjesecima pleli muškarci jer je tada bilo manje posla na zemlji i oko kuće. I jer je to bio muški pos´o. Stolice su pleli za domaću upotrebu, a drvene okvire su kupovali od stolara. Dan ili dva prije pletenja, uvijanja ili tkanja, osušeni rogoz ranije izrezan na trake se natapao u toploj vodi kako bi bio elastičan i podatan za pletenje. Ispleteni predmet se sušio pored peći da bi zadržao oblik i da se ne razvije plijesan. Zdenka Lechner, prva etnologinja zaposlena u Muzeju Slavonije, sredinom 20. stoljeća bilježi da se stolice čija su sjedala ispletena od rogoza u selima sjevernog dijela Baranje se nazivaju pleteni stol, a dobri pletači rogoza su tada bili u Baranjskom Petrovom Selu, Torjancima i Duboševici. Stolice sa sjedištem ispletenim od rogoza je zabilježen i naziv šaragljaši (mađ. saroglya - sedlo). Nekoliko je ovakvih stolica danas izloženo u zbirkama tradicijskih predmeta u Belom Manastiru, Topolju, Vardarcu i Karancu. Torbe od rogoza su se izrađivale na tkalačkom stanu uplitanjem rogoza u osnovu od kudjelje. U torbama raznih veličina se nosilo grožđe i druge namirnice. Svi predmeti tradicijski izrađivani od rogoza zamijenjeni su industrijskim proizvodima od plastike koji su jednostavniji za održavanje. Razvojem svijesti o značaju i dobrobiti prirodnih materijala za održivosti suvremenog društva, provedena su istraživanja koja su pokazala da upleteni ili tkani listovi rogoza imaju dobra izolacijska svojstva i pružaju zaštitu od štetnih zračenja, te se takve ploče koriste kao ekološki građevinski materijal. Zbog podatnosti i lakoće materijala, od rogoza se izrađuju podni prekrivači i sjenila, različit namještaj, torbe, košare, papuče i brojni dekorativni predmeti. Danas je moguće baviti se izradom pletenih proizvoda povezanih s tradicijskim obrtima i vještinama od prirodnih materijala (bambus, ratan, trska, rogoz, vrbovo pruće, rafija, očišćena, bijeljena ili bojena slama žitarica te lipova kora) kroz dopunske djelatnosti Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Osim izrade tradicijskih predmeta u cilju očuvanja i obnove tradicijske baštine, primjenom ovog prirodnog materijala moguće je izrađivati predmete koji reinterpretiraju baštinu, ali i osmisliti potpuno nove proizvode čijom izradom bi se sačuvalo tradicijsko umijeće pletenja i tkanja rogozom. Autor teksta je viša stručna savjetnica u Konzervatorskom odjelu Osijek, diplomirani etnolog i antropolog Mirela Ravas.
